Moja omiljena fotka svih vremena - Maiden with a Seagull, Opatija. Slikano neke 2011.
Vidim da mi je zadnji post napisan tokom 2012-e. Puno se stvari dogodilo od tada. Najbitnija je da sam postao tata najpametnijoj i najljepsoj (meni) kcerkici na svijetu :). Mala se zove Ajla, i napunila je 1 godinu prije neki dan.
Na poslu su stvari prilicno iste - mada je bilo dosta progresa sto se tice plate i profesionalne edukacije. Sada planiram da otvorim neko posao - konsultacije na temu instrukcionog dizajna i korperacijskog treninga. Mislim da ima sanse da bude nesto od toga, ali vidjecemo. Ucinio sam prvi korak i prijavio porezni broj. U sledecih nekoliko mjeseci planiram web sajt itd itd. Nadam se kada budem sledeci puta pravio update, da necu prasnuti u smijeh citajuci danasnje vizije buducnosti.
U medjuvremenu sam otvorio i Etsy prodavnicu. Zadnjih nekoliko godina sam se aktivno bavio fotografijom, i mislim da moj trenutni rad je daleko bolji od slika koje sam postavljao na ovom blogu prije 5-8 godina. Evo najbolja 3 primjera:
Do sledeceg citanja, pozdrav starim i novim blogerima.
Jos jedna noc u biblioteci, popravljam drugo i trece poglavlje i spremam se da pisem prvo (uvod) moje doktorske disertacija. Pet godina je proslo od kako sam poceo sa nastavom, jedna godina odkako sam polozio zadnje ispite a tri mjeseca od kako sam poceo pisati disertaciju. Mislio sam da nikada necu doci do ove tacke; mada ovo sve nije jos gotovo. Trebam zavrsiti sva 3 poglavlja za 10 dana da bi se sastao sa disertacijskim odborom, pa onda pripremiti instrumente, pa naci 100+ studenata za experiment, prikupiti podatke, statisticka analiza, pisanje cetvrtog, petog poglavlja i napokon odbrana. Oj brate dragi...
Ali sve je to sada rutina. Nemam treme, nisam nervozan, samo zen... Kada ovo sve zavrsim, najradje bih otisao u humanitarce i djelio pare narodu ili pomago manje sretne. Ali para nemam a i meni treba malo srece. Vazda neka supljina i potraga za necim sto ce me ispuniti. Do kada?
Proljece je uveliko. Zasadio sam Betinine papricice. Kazu mi da one rastu na visoravnima Arizone i centralnog Mexica. Da im treba hladniji zrak. Mozda ih nagovorim da narastu u Kentucky-u. Treba mi novi stan; moj je mracan i skucen. Treba mi prostor da disem, ali ponovo nalazim razlog da se ne preselim. Valja ovo, ono i bam - prodje 6 godina u Kentuckiju.
Caos
Nova zanimacija - Augmentovana stvarnost (Augmented Reality): http://www.arined.org
Jos nisam poceo pisati haiku ;) - safato me zivot: priprema disertacije, posao, profesionalni zivot.... Malo vremena ostaje za blog :(
Mozda pocnem pisati haiku
kao Nemiri
jos koju godinu
blog zivi
Muziku sam prestao slusati 2005. Tek tu i tamo bih preslusao novog Dylana, Sprinsteena i eventualno neku novotariju ala Winehouse. Imam preko 50GB muzike, sve albume Stonesa, Doorsa i U2. Koji kurac sada ne valja.... Tek bi koji CD preslusao kada bih se vozio kolima. U stvari, jedino sam slusao muziku u kolima.
Prije 2-3 mjeseca sam surfao internet i na Wiredu naletio na clanak ala "zasto trebamo audiofile"... Neki frajer pise recenzije audio opreme; tu su zvucnici od $100.000; zlatni cincevi i slicne pizdarije. To je to skontao sam- fali mi moj stari Technics gramofon, SL-B3, koji je presao desetine ruku i koji je ostao kod kuce. Kada sam emigrirao, nisam ga mogao ponijeti. Ponio sam usrane CD-ove ali ne i moju dragu kolekciju ploca.
Za desetak dana sam naucio napamet cijelu liniju Technicsa od 78-84, i vec poceo aktivno svrljati po Ebayu u potrazi za jeftinim rabljenim SL-1200. SL-1200 je kralj gramofona! Ovaj legendarni Technicsov model je jedan od prvih "direct drive" gramofona (tanjir je dio motora) kojeg su usvojile generacije DJ-a i koji se i dan danas 30 godina kasnije proizvodi. SL-1200 nema remena (direct drive) i 100% je manualac - nema auto return funkciju.
Brzo sam se ohladio - ko ce nakon svake odslusane ploce vracat iglu. Zato sam se brzo prebacio na potragu za SL-1600, 1700 i 1800 - 3 brata 1200'ce ali sa automatik funkcijama. 1600'ca cak ima i multi repeat funkciju koja izgleda nakon 30 godina ne radi na vecini gramofona. Razlog za to je materijal od kojeg je napravljen remen za repeat funkciju - Technics nikada nije planirao da ovi gramofoni budu trazeni i koristeni 30 godina nakon njihove proizvodnje.
Elem, brzo sam nasao dobru SL-1700'cu i nakon dan dva bidovanja, bila je moja ($120). Opremanje gramofona u danasnje vrijeme nije jednostavno. Kao prvo, proizvodzaci pojacala (recievera) su prestali ugradjivati pre-ampove u pojcala jos u ranim 90'im. Znaci valja sad naci predpojacalo. 30 minuta na Amazonu i nadjoh sto sam trazio za $50. OK, sada imam gramofon i predpojacalo; jos mi samo fali igla.
Opet Amazon - igla za gramofon je skoro skuplja od samog grafona. Za Shure magnetic catrige sam izvalio dodatnih $70! Sve je doslo postom i ja sam se razletio kao skolarac da spojim sve. Radilo je iz prve! Gramofon koji je napravljan iste godine kada sam se ja radio, je radio ko' vekerica.
Sve to ukomponovano sa JBL-ovim L880 je zvucalo fenomenalno. Prva pjesma koju sam pustio je bila "Mothers of Dissapeared" sa Joshue and everything came to a full circle.....
A jestel' mislili da sam rasprdio blog? Slabo ima fotografija ove godine; em se nije imalo vremena, em nisam imao nekih bitnijih foto avantura. Sve je vec vidjeno; zgrade, trikovi, folovi, fotoshop tutorijali i slicne pizdarije. Ostaju samo priroda i ljudi; jebes apstrakciju....
Dojadila mi je ova zehmerija (vidi post ispod), pa reko da se malo osvjezim sa svjetlom. Ove godine paniram u Smokije (Smoky mountains, TN) preko vikenda - i to u Oktobru. Magla, kisa i bogatstvo jesenjih boja su zagarantovane!
Nista novo na pomolu; ama bas nista. Pocela je skola, poceli su casovi, uzimam statistiku I nezavisne studije (opet). Nezavisne studije su mi "semester highlight" mada ni statistika nije za bacanja. Statistiku sam i od prije znao samo sada ucim sve od pocetka i po propisima :). Sada cu je fakat znati koristiti. Bio sam se nalozio na novi objektv (Canon 17-40mm) ali sam se ohladio; strpicu se jos koju godinu; valja sada stediti a i Sigma odradjuje posao. Naucio sam napokon i metering i jos neke tehnike uspjesne fotografije. Hebemu, nekad sto vise fazona znas i apliciras u praksi, sve si nezadovoljniji rezultatima! Ako nista, makar znam dijagnosticirati sta mi fali slikama!
Prosle sedmice sam bio na Old Kentucky Home (OKHT) biciklistickoj turi. Nije da sam se slomio - u subotu sam odvozio 106 milja po najvecim brdima Kentakija i suocio se sa Pottershop Hillom - legendom Kentucky biciklizma. Samo se stvori pred tobom nakon sto prodjes kroz kuruze, most preko rijeke, napustenu staju i vidis coravu sovu. Tu je, on, njegovo velicanstvo, stari sadobazohist, u punom sjaju od 14% uspona od pola milje!
Pluca su pekla, srce je lupalo u usima a listovi su gorili ! Ali cijelo ljeto picenja i prevaljenih 1200 milja (preko 2 hiljade km) nisu mogle oboriti celicnu volju i bijes ravan Mad Max-ovom. Hahaha, sto znam srat, nego **bo sam mu mater (Pottershop hillu). Pojeo ga. Gotovo. Kraj. Razvalio asfalt. Nikad te necu zaboraviti ali ni ti neces mene!
Pri povratku sam se nasao sa Ron-om i Robin (stariji par iz Cali) i izasli smo u carsiju - Bardstown (juzno od Louisville-a). Carsija ko mudo... vratio sm se u sator oko 9 i zaspo ko klada. Sutradan se vozilo 50 milja koje sam na guzove odvezao. Bukvalno su me guzovi bolili jer mi se shav od biciklistickih usjekao na obadva guza. Ultramoderni cik cak tatoo mi je krasio bijelu guzicu. Sa OKHT sam i zavrsio sezonu. Vozicu jos koju voznju tu i tamo ali vrijeme je doslo da okacim bajk na klin za ovu sezonu. Postavio sam licni rekord (preko 1200 milja) i to je dovoljo od mene za ovu godinu. Valja sada uciti i malo se uozbiljiti.
Evo slika sa Rebe:
Pocelo se sa 30C u hladu; kafa u "My Time", zajebancija po kuci, struganje zagoretina sa sporeta i usisavanje stana. Negdje oko 5 sati sam se odlucio izaci na rijeku. Ponio sam fotoaparat, 17-70mm Sigmu i radio aparat u slucaju da mi bude dosadno. Zaboravio sam ponijeti Goodall-ovu "Through a Window" - ostala u ruksaku sa laptopom. Uceraj mu, dan je lijep i ja cu lagano plandovati na mrtvaji zvanoj Kentucky River. Cak sam ponio i polarizator i naoruzan sa novim znanjem o koristenju doticnog, mastao sam o fotografijama ala Ansel Adams u koloru. Sat vremena kasnije, nebo se naoblacilo a ja sam se ljeskao na valovima neto prohujalog jebenog hidro glisera. Ma nije ni gliser nego ono bucno gofno od skutera. Dabogda ti nestalo benzina kontam se; doci ce ti park ranger glave kada te ufati - makar $100 kazne. Ta zadnja misao mi ostade u glavi dok su mi prve kapljice kise padose na rame.
Kad prije kontam; nije se cestito ni naoblacilo a kisa pocela da pada. Da da da, zaboravio sam da zivim u Kentuckiju, suncanom vilajetu u kojem ljetni prolom oblaka traje po dva sata! Brzo spakujem kameru (waterproof bag) i pocnem mahnito veslati ka prvoj krosnji drvoreda uz obalu. Ono sto je slijedilo se ne moze otisati rijecima. Teski ljetni pljusak dok sam se pokusavao zastititi ispod prsluka za spasavanje. Sekundu kasnije sam bio mokar ko mis. Uceraj mu kontam i ponovo obucem prsluk dok mi je voda sa lisca padala za ledja i pravila lokvu ispod guzice.
Jucer mi je nekakav nafakali dan bio; Dosao je Linksys-ov bezicni router za 2 dana - nevjerovatno, poslan iz Lexingtona (20 milja sjeverno). Po obicaju, paket se nalazio u kondo officu. Na putu do offisa sam prolazio ispod krosnje meni nepoznatog drveta. Dan je bio vjetrovit i cuo sam da je nesto padalo kroz granje ali nisam obratio puno paznje. Tek kada sam se vracao kuci, skontao sam da je jedno gnijezdo sa nekoliko ptica spalo sa drveta i da je jedan ptic lezao ispod drveta. Gledao me je tuzno i otvarao kljun da ga nahranim. Nemam ti sta dati stari moj, kontam i produzim kuci. Stvarno nisam znao kako da mu pomognem - gnijezdo je bog te pita gdje na drvetu a njegova mama je dizala dreku i letila mi oko glave.
Nakon nekog vremena, skontao sam da bi mu ipak trebao pomoci. Lokalna SPCA stanica (drotovi za zivotinje) je bila zatvorena a upute koje sam nasao na net-u su savjetovale da se ptic ne smije nositi kuci i hraniti iz nekoliko razloga (ilegalno, navikne se na ljude). Jedino sam mogao da mu napravim novo gnijezdo i da ga okacim na drvo.
Receno-ucinjeno. Nasao sam 50cm PVC cijev, plasticna zdjelu, par starih carapa i gnijezdo je bilo spremno. Kada sam se vratio do drveta, ptic je nestao. Kontao sam da ga je macka maznula, ali je njgova mama meni i dalje lijetala oko glave i dizala dreku. Nadjoh ga jadnika kako visi sa drveta - izgleda da ga je mama pokusala vratiti u gnijezdo pa je on opet ispao. Visio je naglavacke okacen za jednu nogicu sa drveta:(.
Gurnuo sam ga nekoliko puta i on je pao meni na rame i potom na zemlju. Ouch, valjda prezivi. Spremljeno gnijezdo sam stavio na zemlju i ptica njezno stavio medju vlazne krpe (kontam da je dehidrirao).
Potom sam se popeo na drvo i kraj PVC cijevi svezao za granu. To je ujedno i ucvrstilo gnijezdo koje je sada sasvim solidno pocivalo na grani. Za sve to vrijeme njegova mama se zalijetala sa krosnje drveta kao Messerschmitt i ometala me u poslu. Nakon sto je gnijezdo bilo montirano, uslikao sam ovu sliku (vidi ispod) i sletio sa drveta dok sam jos imao zdrave oci.
Nakon 2 godine absolutnih promasaja, citanja na temu, kontanja i planiranja, danas sam odradio prvi iole uspjesan HDR. Odustao sam od Photoshop-a jer jednostavno daje "flat" rezultate i nisam nikada nista zanimljivo uspio izvuci iz njega (HDR). Odlucio sam probati PhotomatixPro 3 (preporuka Outdoor Photographer-a) i bingo - tacno u sredu! Softver je jednostavan za koristiti i cak je malo brzi od Photoshopa jer mu je jedina svrha kompozicija HDR fotografija. Naravno, bitan je i procesor (AMD 64 X2 5000 Dual Core + 2GB RAM + 10k Raptor + mem. pag. off) i u prosjeku je trebalo oko 40 sekundi za obradu svake fotografije. Eh sada se valja ustelit sa ovim :).
< | rujan, 2016 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Rodjen: Mart 1977
Gdje: U Gradu Soli